Dechak

Uzima olovku. Krece sa gracioznim pokretima. Cujem mu puls, podudara se sa tapkanjem olovke po papiru. Obrve su mu namrstene, koncentriran je na ono sto radi. Pratim brze pokrete po papiru, pratim kretnju sjajnih ociju. I tu je magija… Nije me ni primijetio kad sam sjela preko puta njega. -Sta te muci? – pitam ga….

Nastavi čitanje →

L0st.

**I pridji joj tiho, sasvim lagano s ledja, dodirni je usnom, obecaj joj jutro. I uzet ce te cijelog, izbrisati iznutra, i pasti ces prazan, nasmijanih usta. I plakaces ko nekad, dok zeljeces sve vise al’ uzece noc sve sto ona nije. Al’ jednom ces znati jedan broj u redu, jednu bajku boli i njeno…

Nastavi čitanje →

“Dom je samo tamo gdje je lijepo, dom je tamo gdje volio sam jednom…”

Budim se. Skiljim, u sobi mi je previse svijetlo.. Cujem otkucaje srca- ne, nisu moji… Spava. Dise duboko i ravnomjerno. Boze, kakav divan prizor za dobro jutro. Posmatram ga. Gledam gustu crnu kosu, koju blago pomijera povjetarac sa prozora. Gledam guste pravilne obrve, gledam duge trepavice ispod kojih su moja dva svijeta. Gledam najsladje usne…

Nastavi čitanje →

Petra Pan

“…U nekom kutku gdje samoca se zbraja… Ko mnogo puta do sada on sanja kako beskrajno pada…” Jedino Rundekov glas mi uspije stvoriti osjecaj koji sada imam. Neki cudni spoj smirenosti, sjete, ljubavi, nostalgije, melanholije… Ima tu svega. Jer sam u pitanju ja- vanzemaljac koji je dosao na Zemlju, ni sama nisam svijesna zasto i…

Nastavi čitanje →